Kako bike‑friendly gradovi rade edukaciju i kampanje

Bike‑friendly gradovi ne prave promenu samo asfaltom, već i glavama – kroz edukaciju i kampanje. U Kopenhagenu, Amsterdamu, Ouluu i sličnim gradovima postoje škole vožnje za odrasle, kontinuirane kampanje i ciljani rad sa vozačima automobila. To je sigurno razloga zašto je bicikl tamo „standard“, a ne hrabrost ili egzotika.

Škole vožnje za odrasle i „normalizacija“ bicikla

U Ouluu grad i univerzitet organizuju škole biciklizma za odrasle početnike: tromesečne ili višenedeljne programe gde se u malim grupama uči balans, osnovne veštine i sigurno kretanje u saobraćaju. Često su namenjene migrantima, ljudima koji nikad nisu naučili da voze ili onima koji imaju strah od saobraćaja. Poruka je jasna: „Nije sramota ne znati – hajde da naučimo zajedno.“​

Pored obuke, u Ouluu postoji deo kampanja koji kroz primere priblizava biciklizam, zimske kampanje tipa #pyöräilytalvi (zimsko bicikliranje), radio emisije u kojima obični ljudi pričaju kako se nose sa zimom, foto‑konkursi i komunikacija na mrežama koja bicikl prikazuje kao svakodnevnu, zabavnu aktivnost, a ne kao ekstremni sport. Sve to gradi biciklistički identitet grada – ljudi sebe vide kao nekog ko „normalno ide biciklom“, čak i kad je sneg.​

Kampanje i rad sa vozačima automobila

Bike‑friendly gradovi ne edukuje samo bicikliste, već i vozače automobila. Primeri iz Nemačke i drugih zemalja pokazuju da su kampanje usmerene na više kategorija:

  • „dooring“ – kampanje tipa „Okreni glavu, vidi biciklistu“ koje uče vozače da gledaju preko ramena pre otvaranja vrata;

  • korišćenje holandske ruke (otvaranje vrata suprotnom rukom) kao navike koja automatski okreće telo ka saobraćaju;

  • poštovanje odstojanja pri preticanju biciklista i pažnju na mrtve uglove kamiona i autobusa.​ bmv

Kampanje se vode kroz TV i radio spotove, društvene mreže, poligone na sajmovima i događajima, kao i kroz materijale za auto‑škole. Cilj je da vozač automobila nauči da „čita“ biciklistu, a ne da ga doživljava kao smetnju.


Šta bi se kod nas moglo od ovoga primeniti

Po tom modelu, kod nas bi se mogla napraviti jasna podela uloga – ali uz zajednički rad:

1. Škole vožnje za odrasle i „povratnike“

  • Lokalna udruženja mogu organizovati sezonske škole vožnje za odrasle:

    • potpuno početničke (nikad nisu seli na bicikl);

    • za „povratnike“ koji se plaše saobraćaja (prvo u parku/poligonu, zatim na mirnim ulicama).

  • Grad bi mogao da obezbedi prostor (školska dvorišta, sportske terene) i minimalnu logistiku, a mediji da isprate priču kao pozitivnu vest, ne kao kuriozitet.

2. Kampanje za vozače automobila

  • Jednostavne, ali jasne poruke: kako pravilno preticati biciklistu, zašto ne parkirati na stazi, kako izbeći „dooring“.

  • Korišćenje pozitivnih primera iz Evrope (vizueli, kratki animirani klipovi) prilagođenih našim ulicama.​

  • Uključivanje auto‑škola: kratki modul o biciklistima u obuci i ispitnim pitanjima. ecf

3. Zimske i sezonske kampanje

  • „Bicikl nije samo za leto“ – serija tekstova, videa i događaja (npr. zajedničke jesenje/ zimske vožnje) koji pokazuju da su novembar i februar sasvim vozljivi uz pravu opremu i osnovne savete. Inspiraciju i narativ se lako može povući iz Oulua, gde je normalno da deca i stariji idu biciklom i na -15.​ news.wandrer

4. Mapiranje i javna priznanja

  • Treba voditi javnu mapu „dobrih i loših mesta“ za bicikl u Srbiji, uz mogućnost da građani šalju primere.

  • Grad i opštine mogu uvoditi priznanja tipa „bike‑friendly škola“, „bike‑friendly firma“ – za institucije koje imaju dobre parkinge, kampanje za zaposlene/đake i podstiču dolazak biciklom.​

5. Zajedničke radionice i „open streets“ događaji

  • Periodično zatvaranje pojedinih ulica za kola (nedeljom, povodom događaja) i otvaranje za bicikle, pešake i programe – uz radionice bezbedne vožnje, podešavanja bicikla, osnovne servise.

  • Priprema vodiča, priče i intervjue sa ljudima koji su „prešli“ na bicikl.

Ako nešto bike‑friendly gradovi jasno pokazuju, to je da asfalt nije dovoljan. Infrastruktura i kultura moraju zajedno: beton plus svest da je bicikl normalan, ne heroizam. Oulu to postiže školama za odrasle i prijateljskim zimskim kampanjama, nemački gradovi kroz edukaciju vozača, evropske mreže kroz vodiče za najbolje prakse. Kod nas još uvek nema nekog jasnog plana. Ali samo ako svi shvate da edukacija nije bonus, već pola celokupnog posla možda se i nešto pokrene.  urbancyclinginstitute

bajsologija.rs     Foto: pexels.com

Komentari